On je, da bi zaokružio ovu razliku od 5 sati, 48 minuta i 45.5 sekundi uveo prestupnu godinu, svaku četvrtu, pa je godina po njemu trajala faktički 365 dana i 6 sati. Međutim, kao što vidite, opet je postojala razlika između tropske i godine po julijanskom kalendaru i to 11 minuta i 14.5 sekundi. Tu razliku je uočio papa Grgur HIII, 1582. godine i uz pomoć astronoma obznanio papsku bulu Inter Gravissimas, po kojoj je od Nikejskog sabora, pa do te godine u odnosu na Julijanski kalendar uočena razlika od 10 dana. Prosto je rekao sledeće: „Poslije četvrtka 4. oktobra 1582. godine, slijedi petak, 15. oktobar. Kako je došao do toga? Uveo je pravilo da je prestupna godina svaka četvrta, ali ne i tzv. sekularne, okrugle godine koje nisu djeljive sa 400 (300-ta, 500-ta, 600-ta, 700-ta, 900-ta, 1000-ta,1100-ta, 1300-ta, 1400-ta, 1500-ta). Poslije prestupne u Gregorijanskom kalendaru nisu bile 1700-ta, 1800-ta, 1900-ta, pa smo došli na ovih sadašnjih 13 dana razlike. 2000-ta je bila prestupna i u gregorijanskom, ali 2100-ta neće biti, a u julijanskom hoće, pa ćemo poslije 1. marta 2100. godine imati razliku 14 dana, 2200-te15 dana, 2300-te 16 dana, 2500-te 17 dana, itd.
Međutim, iako daleko precizniji, i ovaj kalendar kasni za tropskom godinom, istina, znatno manje, svega 26 sekundi, što znači da će za približno 3225 godina i ovaj kalendar zakasniti jedan dan. U početku, protestantski dio Zapada nije htio prihvatiti ovaj papski kalendar, ali svakodnevni život, trgovina, itd. su prosto nametnuli potrebu da se to desi. Jačanjem Zapada, a slabljenjem Istoka, gregorijanski kalendar se nametnuo svima, pa i pravoslavnima. To se posebno reflektovalo u ZLOSREĆNOJ Kraljevini SHS, pa kao i latinicu i mnogo toga drugoga što je dolazilo sa zapadne strane svijeta, Srbi su objeručke prihvatili, potiskujući svoje, tako da 28. januara obilježavamo 101 godinu od kako je Gregorijanski kod nas, važeći SEKULARNI, tj. SVJETOVNI kalendar.
Ali, ja bih rekao na svu sreću, stvari u crkvi nisu išle tim tokom. Prodor papskog kalendara je nametnuo potrebu da se u Carigradu, 1923. godine, održi svepravoslavni Kongres (ne Sabor, vrlo je važno). Na tom Kongresu je razmatran predlog čuvenog srpskog naučnika, astronoma i profesora Nebeske mehanike sa Beogradskog univerziteta MILUTINA MILANKOVIĆA, da pravoslavne crkve prihvate njegov REFORMISANI JULIJANSKI kalendar, koji je do danas NAJPRECIZNIJI kalendar kojeg poznajemo.
Kako je on tako precizan? Pošto je on bio čovjek od nauke i bard astronomije svjetskog glasa, on je ustanovio da bi se razlika između tropske godine i kalendara mogla svesti na minimum minimuma tako što bi prestupne godine bile sve one djeljive sa 4 izuzev već pomenutih OKRUGLIH ili SEKULARNIH godina, koje kada bi se podijelile sa 9 ne daju ostatak 2 ili 6. Da pojednostavimo: 2000-ta godina je prestupna jer je 2000:9 jednako 222.2, i recimo 2400 je prestupna jer je 2400:9 jednako 266.6. Ali prestupna nije 2800-ta, koja je u gregorijanskom prestupna i te godine dolazi do razmimoilaženja ova dva kalendara, jer je 2800:9 jednako 311.1. Ovako precizan kalendar bi tek nakon 28800 godina zakasnio 1dan! Mnoge pravoslavne crkve (grčka, rumunska, bugarska itd.) su prihvatile prije ili kasnije ovaj kalendar, ali nisu SRPSKA, RUSKA, JERUSALIMSKA, ANTIOHIJSKA kao ni Sveta Gora. Problem se javio u izračunavanju datuma pokretnih praznika (Vaskrsa i onih praznika koji zavise od njega, npr. Spasovdana, Duhova). Tu je sem matematičkog proračuna za pravoslavne bio važan i dogmatski momenat. Naime, kod pravoslavaca se, na osnovu starog jevrejskog kalendara Vaskrs izračunava tako što MORA da bude POSLIJE proljetne ravnodnevnice, punog mjeseca (čak iako padne u nedjelju puni mjesec), te poslije JEVREJSKE PASHE, što je i logično, ako znamo Sveto pismo. Katolici i ostali zapadni pseudohrišćani se ne obaziru na pashu i pun mjesec ako je nedjelja, pa smo imali u nekoliko godina činjenicu da razlika između VASKRSA i praznika koga zapadnjaci zovu USKRS bude i 5 sedmica. Zato su pomenute pravoslavne crkve, koje su prihvatile MILANKOVIĆEV kalendar, ipak, pokretne praznike nastavile računati po starom. Jedino su finska i estonska pravoslavna crkva i u pogledu i tih praznika usvojile zapadnu dogmatiku. Tu dolazimo do moje teorije da je ovako izvedena reforma i od Milankovića i od pape Grgura NESPOJIVA sa pravoslavljem.
Pitate se zašto? Pa ako uzmemo gregorijanski kalendar onda kršimo potpuno dogmatiku Svetih otaca i Vaseljenskih sabora slavljenja Vaskrsa i ostalih pokretnih praznika. Ako pak, primjenimo Milankovićev kalendar, dobićemo situaciju da nemamo često Petrovski post ili će on biti jako kratak kao prošle godine, Grci su postili samo 5 dana, a kada Vaskrs bude od 3. do 8. maja, nemaju posta nikako! Sem toga, Grci su dobili i raskol, pa je kod njih i dalje jako prisutna GRČKA STAROKALENDARSKA CRKVA sa preko milion vijernika. Sem toga, lijepo je odvojiti proslavu našeg Božića od zapadnjačkog obilježavanja nečega što najmanje ima hrišćansku dimenziju. Zanimljivo je i da se veliko Božije čudo, silazak BLAGODATNOG OGNjA dešava svake godine SAMO uoči pravoslavnog VASKRSA.
Privodeći kraju ovaj obiman tekst, želim da kažem sledeće: JULIJANSKI KALENDAR KASNI SVE VIŠE I VIŠE TO JE ČINjINICA
ISPRAVNIJE SE VRIJEME RAČUNA I PO GREGORIJANSKOM I POGOTOVO PO MILANKOVIĆEVOM KALENDARU.
M E Đ U T I M:
Usudiću se da kažem svoje mišljenje u čemu su pogriješili i papa Grgur i Milutin Milanković. Naime, da se vratim u sadašnjost, svjedoci ste da „montenegrini" recimo skoro poništiše odluke Podgoričke skupštine. I šta se promijenilo poslije toga? Ništa! Znamo slijed događaja. Suština svega je da se PROŠLOST NE MOŽE MIJENjATI! Njih dvojica su samo trebali konstatovati dosadašnje stanje, a reformu su trebali da primjene na BUDUĆNOST BEZ REVIZIJE PROŠLOSTI. Jer prošlost je NEPROMJENLjIVA, a BUDUĆNOST pripada ONOME KOJI ĆE DOĆI DA SUDI I ŽIVIMA I MRTVIMA I ČIJEM CARSTVU NEĆE BITI KRAJA.
Živi, veseli i zdravi mi bili dragi prijatelji i srećna Vam PRAVOSLAVNA NOVA GODINA PO JULIJANSKOM KALENDARU
(Autor Branko Stanković, dr stom. spec. oralne hirurgije, pisac i istraživač istorije i religije).